Potaknut krizom i padom morala na području spolnosti sredinom 20. st., tada još Karol Wojtyła, shvatio je da Crkva svoju istinu o spolnom moralu mora ponuditi na suvremeni način, razumljiv i prihvatljiv modernom čovjeku. Zato će on ponuditi svijetu novo i detaljnije tumačenje onog što je Crkva držala istinitim i ispravnim od svojih početaka. Moderni svijet više nije prihvaćao samo sustav zabrana i zakona - "kontracepcija je grijeh", "predbračni odnosi su grijeh", "masturbacija je grijeh" itd. Moderni svijet želi znati zašto je to tako. Wojtyła će ponuditi jedno sustavno biblijsko i antropološko tumačenje čovjeka i ljudske ljubavi. Smatrao je da čovjek prvo mora znati "tko je on" da bi znao "kako živjeti". Kao nadbiskup Krakówa dovršavao je svoju knjigu o tim temama. I upravo u vrijeme kad je knjigu završio, 1978. godine, izabran je za papu. Umjesto da je izdao knjigu, odlučio ju je pročitati tijekom svojih redovnih audijencija srijedom na Trgu sv. Petra. U 129 kratkih kateheza održanih između rujna 1979. i studenog 1984. papa je Crkvi i svijetu ponudio bogato biblijsko promišljanje o smislu ljudskog utjelovljenja, osobito s obzirom na spolnost i erotsku želju. To je teologija tijela.
"Ljudsko tijelo sa svojom spolnošću, svojom muškošću i ženskošću, promatrano u otajstvu stvaranja, nije samo vrelo plodnosti i rađanja nego od 'početka' sadrži pridjev 'ženidbeni', tj. sposobnost izražavanja ljubavi: upravo one ljubavi u kojoj čovjek-osoba postaje dar i – po tomu daru – ostvaruje smisao svojega bića i postojanja. " (TT, 15)
Ali, teologija tijela puno je više od samog učenja o spolnom moralu. Ona je prije svega nauk o značenju ljudskog života i ljubavi. Ona odgovara na pitanja koja se svaki čovjek pita: Tko sam ja? Zašto postojim? Kamo odlazim? Kako živjeti život? Polazište teologije tijela u samom je središtu Sv. Pisma. Bog koji je postao tijelom.
"I Riječ tijelom postade i nastani se među nama." (Iv 1,14)
Samim time što je druga božanska osoba uzela ljudsko tijelo i što je on prošao ono što i svaki drugi čovjek prolazi (začeće, djetinjstvo, mladenaštvo, žalosti, radosti, rad, posao, smrt) znači da je Bog posvetio ljudski život, da je tijelo dobro. Začećem i rođenjem Isusa Krista teologija ulazi u tijelo, a to je izvor za dostojanstvo svakog čovjeka. Bog koji je postao čovjekom pokazuje nam pravu istinu o nama samima i daje smisao našim životima. Ovaj nauk kojeg je u našem vremenu proročki obnovio i produbio sv. Ivan Pavao II. lijek je za toliko besmisla i beznađa suvremenog čovjeka, posebno na području morala. Isus Krist je postao nama u svemu sličan osim u grijehu kako bi mi mogli slijediti njega te tako ući u njegovo kraljevstvo. Svjesni da imamo palu i grešnu narav, ali uz pomoć milosti Kristove, čovjek može živjeti evanđelje i iskusiti predokus nebeske radosti. To je srž ove poruke.
"Otajstvo čovjeka postaje doista jasno jedino u otajstvu utjelovljene Riječi. Krist, novi Adam, objavljujući misterij Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva i čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva." (GS 22)
Mnogi su mladi danas, izgubili smisao života. Kriza obitelji. Ne posjedovanje iskustva da su ljubljeni. Osjećaj manje vrijednosti. Osjećaj odbačenosti. Ne poznavanje i ne prihvaćanje vlastitog identiteta. Ovo su korijeni svih problema koji se danas manifestiraju na različite načine u obliku raznih nemorala. Mnogi se danas izjašnjavaju kao katolici, a olako odbacuju nauk Crkve na području spolnosti. Mnogi katolici uopće ne znaju temeljni nauk o kontracepciji, umjetnoj oplodnji itd., a oni kojima je poznat ne znaju rastumačiti zašto Crkva to naučava. Vidimo kako pitanja o smislu života i spolnosti pogađaju čovjeka na najdublji način. Teologija tijela daje sustavan odgovor na najveća čovjekova pitanja. Nudi lijek u korijenu. Ozdravljenjem vlastitog identiteta i spoznajom da smo ljubljena djeca Božja čovjek počinje živjeti novim životom, životom otkupljena čovjeka.
Srednjoškolcima. Studentima. Radničkoj mladeži. Zaručnicima. Bračnim parovima. Bogoslovima. Svećenicima. Redovnicima. Redovnicama. Svima.
uz potporu
